Pisma sa meridijana

"Ko hoda dubeći na glavi, gospođe i gospodo, ko hoda dubeći na glavi taj pod sobom ima nebo kao ponor."

1.25.2013

Nitasta sunca... - Paul Celan


Nitasta sunca
nad sivocrnom pustolinom.
Misao
visoka poput drveta
maša se svetlosnog zvuka:
još ima za pevanje
pesama s one strane
ljudi.
Објавио Džoen у 20:40
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на X-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у
Ознаке: Paul Celan

Нема коментара:

Постави коментар

Новији пост Старији пост Почетна
Пријавите се на: Објављивање коментара (Atom)

Pretraga bloga

  • Meridijan

Arhiva članaka

  • ►  2014 (4)
    • ►  јун (1)
    • ►  април (2)
    • ►  јануар (1)
  • ▼  2013 (20)
    • ►  август (1)
    • ►  мај (3)
    • ►  април (2)
    • ►  март (1)
    • ►  фебруар (1)
    • ▼  јануар (12)
      • Čujem da sekira procveta... - Paul Celan
      • Nečitljivost... - Paul Celan
      • Započeta godina... - Paul Celan
      • Lao Ce - Tao-Te-King
      • Zašto ovo naglo udomljenje... - Paul Celan
      • Moja duša... - Paul Celan
      • Nitasta sunca... - Paul Celan
      • S progonjenima... - Paul Celan
      • Meridijan - Paul Celan
      • Španska triologija - Rajner Marija Rilke
      • Orfej, Euridika, Hermes - Rajner Marija Rilke
      • Jesenji dan, Rajner Marija Rilke
Тема Путовање. Омогућава Blogger.